Osim s dobrim željama i nadom da nam 2022. godina bude dobra i uspješna, u godinu opravdano ulazimo i s dozom opreza kad su u pitanju cijene energenata. U prvom ovogodišnjem izdanju emisije “Zeleni val” stoga smo se odlučili pozabaviti tom temom te razgovarati o trenutnoj situaciji u svijetu kao i budućnosti energetike i gospodarstva u Hrvatskoj.
O tim temama razgovarali smo s energetskim stručnjakom Igorom Grozdanićem koji poručuje “građani trebaju početi razmišljati o proizvodnji vlastite energije!”
Što očekivati u 2022. godini po pitanju cijene energenata?
“Možemo očekivati puno malih iznenađenja. Zapravo je 2021.godina za nas u energetici dobrodošla jer su se napokon neke stvari osvijestile – i prema industriji i prema građanima. Energetika je napokon dobila svoje zasluženo mjesno no nažalost po negativnom PR-u odnosno cijenama, a ne količinama i vrijednostima opskrbe energentima”, rekao nam je Grozdanić.
Ističe kako možemo očekivati daljnji nastavak male eskalacije cjenovnih šokova, posebno što se tiče prirodnog plina:
“Možemo očekivati lagani rast cijene električne energije i za građanstvo i za industriju kao i prelazak cijena sirove nafte preko 90 pa čak i 100 dolara po barelu. To bi značilo da će se cijena naftnih derivata kretati između 11 i 12 kuna po litri dizela ili benzina”, kaže Grozdanić.
Dodaje kako cijene energije rastu svugdje. Tako su primjerice u Turskoj od 1.siječnja narasle čak oko 50 posto za građane. Austrija je povisila cijene, a u Njemačkoj cijene kontinuirano rastu.
“Potreba za električnom energijom konstantno raste, cijena se lagano diže… To je pravi putokaz za građane da se okrenu proizvodnji vlastite energije”, kaže Grozdanić koji se ne slaže s najavama stranih medija o usporavanju zelene tranzicije.
Svjedoci smo sukoba različitih interesa i neodlučnosti (što je između ostalog pokazao i COP 26). Gdje smo u praksi? Koliko je Europa daleko od dekarbonizacije i kako ocjenjujete napredak zelene tranizicije?
“To je jedno vrlo zanimljivo pitanje koje muči sve nas. Krenimo od početka. Stvar je u tome da je Europa na neki način zakasnila sa svojim planovima. Europa jednostavno kasni sa energetskom i zelenom tranzicijom. Sam potporedsjednik Timmermans je rekao da se kasni 5 do 7 godina. Ja bih rekao da se kasni 10 godina. Da se krenulo ranije to možda ne bi bio ovakav ‘Green deal’ već malo drugačija varijanta. No ta varijanta koja je trebala krenuti 2011., je trebala više u fokus staviti održivost i obnovljive izvore energije. Međutim, to se nažalost nije tako dogodilo već je ‘Green deal’ donesen krajem 2019. To je nažalost usporilo neke stvari u europskim procesima”, kaže Grozdanić.
Osvrnuo se i na situaciju u Kini koja vodi drugačiju politiku:
“Za razliku od Europe, Kina vodi jednu izuzetno zanimljivu i naočigled svih, bolju politiku. Naime, pomoću prirodnog plina pa čak Iidrugih forislnih goriva, radi na svojoj dekarbonizaciji. To je pomalo i smiješno i zanimljivo, no Kina ‘bilda’ svoje kapacitete. Kina je danas jedan od najvećih proizvođača obnovljivih izvora i jedan od najvećih konzumenata iste te energije iz obnovljivih izvora. Oni jednostavno to rade na način da koriste prirodni plin da bi se dobila jeftinija proizvodnja obnovljilvih izvora, poput jeftinijih turbina i slično”, pojašnjava Grozdanić
Dodaje kako Indija koja ima čak manji udio ugljena nego Kina, pokušava to isto napraviti ali tek u zadnje dvije do tri godine. Ipak, nemaju takav uspjeh:
“Znamo da je Indija bila ta (ne samo ona) koja je ‘kočila’ Glasgow. Međutim to je razumljivo jer Indija je treći konzument u svijetu nakon SAD-a i Kine, a imaju manji rast BDP-a. Da bi se razvili treba im jeftina energija odnosno energija iz fosilnih goriva. Kod njih se jači prelazak na obnovljive izvore energije očekuje tek oko 2030.godine, što je zapravo poražavajuće i za Euorpu i za cijeli svijet”, dodaje Grozdanić.
Vratimo se na ‘domaći teren’. Kakva je budućnost energetike u Hrvatskoj? Gdje je u svemu tome prosječan građanin i kolike su mogućnosti za postizanje veće energetske neovisnosti kroz obnovljive izvore energije?
Građani trebaju uzeti energiju u svoje ruke i početi proizvoditi za svoje potrebe –poručuje Grozdanić te pojašnjava u kojim područjima vidi najviše potencijala:
“Osobno, budućnost vidim u geotermalnim izvorima kojih ima dosta po Hrvatskoj. Oni jesu dislocirani, međutim u nekim gradovima su vrlo blizu centara. Tu vidim mogućnost malih i srednjih elektroenergetskih projekata na koje se veže toplinska enegija. Oni daju još više toplinske energije - do 2 tisuće megavata je nekakav potencijal u Hrvatskoj. Ako iskoristimo i trećinu toga, imali bismo jednu lijepu priču. Pogotovo u malim lokalnim zajednicama. Na drugom mjestu je biomasa, a na trećem su solari odnosno male, srednje i velike solarne elektrane. Osobno, više se zalažem za male solare odnosno ugradnju na krovove obiteljskih kuća. Upravo tu imamo ogromni potencijal diljem naše obale. Primjerice, Zadar je grad obiteljskih kuća i vjerujem da će se u sljedećih 3 do 5 godina ostvariti znatan napredak po tom pitanju”, kaže Grozdanić.
Ističe kako građani na spomenuti način mogu smanjiti trošak energije, upravljati energijom te u datom trenutku i prodavati energiju.
“Ono što je najvažnije – ne ovise o nikome. To je prava energetska neovisnost, a koriste potencijale sa tehnologijama koje su danas vrlo zrele”, kaže Grozdanić i zaključuje da to ne vrijedi samo za građane i obiteljske kuće već i industriju koja treba ući više u razvoj svojih energana.
![[ŽUPANIJSKI OBJEKTIV] Vuna kao resurs: Stručni panel s pročelnikom Segarićem](https://www.noviradio.hr/attachments/thumbnail/6a252e050442c/1000071056.jpg?w=600&mode=auto&q=60)
