U dvorani restorana Pineta u Kožinu svečano je predstavljena znanstvena monografija "Kožino – temeljne odrednice mjesnog identiteta: prostor, prošlost i jezična baština", u izdanju Sveučilišta u Zadru i Društva za povjesnicu Zadarske nadbiskupije Zmajević. Ova višegodišnja znanstvena inicijativa pod uredništvom prof. dr. sc. Josipa Faričića i izv. prof. dr. sc. Zdenka Dundovića okupila je niz autora koji su iz različitih disciplina analizirali i obradili povijest, prostor i jezik Kožina – malog mjesta velikog identiteta.
Monografija se sastoji od 11 radova – arheoloških, povijesnih, geografskih i jezičnih – koji sveobuhvatno obrađuju razvoj i transformaciju Kožina kroz stoljeća. Iako je riječ o malom naselju, kako je istaknuto tijekom predstavljanja, njegova blizina Zadru i specifična povijesno-geografska dinamika čine ga prostorom koji nadilazi lokalni značaj.
Prof. dr. sc. Kristijan Juran, koji je u sklopu promocije dao osobni osvrt na publikaciju, priznao je kako do izlaska ove knjige o Kožinu nije znao gotovo ništa. Istaknuo je kako se monografija temelji na predanom radu u arhivima, na terenskim istraživanjima i stručnoj obradi građe te da je knjiga važan doprinos očuvanju lokalnog identiteta.
"Ova knjiga je tek početak. Ima dovoljno materijala za drugu, možda i treću monografiju", naglasio je Juran, istaknuvši važnost pojedinih novih povijesnih spoznaja, poput one da je Kožino do 1570. godine pripadalo župi u Blatu, a tek kasnije postalo samostalna župa.
Knjiga donosi dva arheološka rada (autori: Mate Parica i Mato Ilkić), pet povijesnih (Nikola Jakšić, Zdenko Dundović, Grozdana Franov-Živković, Ante Bradić, Ante Gverić), tri geografska (Denis Radoš, Damir Magaš, Mislav Stjepan Čagalj i Josip Faričić) te jedan lingvistički rad (Ivan Magaš) o lokalnom govoru, koji pripada južnočakavskoj skupini dijalekata.
Rektor Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Josip Faričić, zahvalio je svima koji su doprinijeli istraživanju i obradi građe, istaknuvši važnost lokalnih suradnika i drugih članova zajednice.
"Ova knjiga je nastala iz arhivskog rada, iz razgovora sa starosjedilačkim stanovništvom, iz terena", – rekao je Faričić, osvrćući se i na kritike koje su se pojavile na društvenim mrežama i nekim lokalnim portalima.
"Nisu rijetke bile ni optužbe za plagijat, ni komentari da autori "nikad nisu bili u Kožinu". Ova knjiga je najbolji odgovor na takve tvrdnje", dodao je.
Faričić je posebnu pažnju posvetio i fenomenu gubitka lokalnog identiteta u kontekstu urbanizacije i turističkog pritiska:
"U vremenu kada glagoli "imati" i "izgledati" zamjenjuju glagol "biti", ova knjiga poziva da se sjetimo tko smo, odakle dolazimo i što ostavljamo iza sebe", poručio je, pozivajući lokalnu zajednicu na očuvanje maslina, suhozida i identitetskih vrijednosti mjesta.
Monografija jasno ukazuje na sveobuhvatnu transformaciju Kožina – od agrarnog do turističkog naselja – s naglaskom na potrebu očuvanja prostora. Posebno je istaknuta važnost planirane izgradnje pristaništa, kao komunalne infrastrukture koja bi trebala riješiti problem improviziranih lučica, ali uz poruku da "nije svaki pedalj obale nužno zacementirati".
