U eteru Novog radija, “preko žice” ugostili smo profesora sociologije sa Sveučilišta u Zadru, dr. sc. Krešimira Krola. Komentirao je aktualnu raspravu o mogućnosti zabrane korištenja društvenih mreža za osobe mlađe od 16 godina, mjeru koju razmatraju Australija i Novi Zeland. Rasprava je potaknula i pitanje može li se takva zabrana provesti i u Hrvatskoj.
Kako ističe profesor Krolo, društvene mreže danas predstavljaju jedini oblik medija koji praktički izmiče svakoj vanjskoj kontroli: „To je jedan prostor koji je prilično lišen nadzora, odnosno, kako se to kaže, samoreguliran. Sami vlasnici ili osobe koje se nalaze na čelu tih platformi odlučuju hoće li moderirati sadržaj, hoće li voditi računa o nekim stvarima.“ Upravo u toj autonomiji platformi leži najveći izazov – lokalne države teško mogu nametnuti pravila ili sankcije globalnim kompanijama poput Mete ili TikToka, čija se infrastruktura i sjedišta nalaze izvan njihovih pravnih okvira.
Krolo upozorava da zabrinutost nije bez temelja – brojna istraživanja, ali i struka, uključujući pedijatre, psihologe i neuroznanstvenike, ukazuju na štetnost pretjeranog izlaganja digitalnim sadržajima: „Izlaganje sadržajima s ekrana postalo je toliko intenzivno da vrlo vjerojatno u nekom trenutku može prijeći neurološki, emocionalni, a onda i društveni razvoj.“ Poseban problem predstavljaju algoritmi koji ciljano i intenzivno utječu na korisnike, često bez ikakve zaštite za one najranjivije.
Ipak, kada je riječ o mogućnosti provedbe zabrane, profesor ostaje skeptičan: „Osobno nisam pretjerano veliki optimist da bi se mogla implementirati ta zabrana. Znači, jedino bi stvarno trebalo isključiti, kao što rade neke malo manje demokratske zemlje, pristup tim platformama.“ Takve mjere, dodaje, teško bi bile prihvatljive u demokratskim društvima i dovele bi do niza problema vezanih uz slobodu pristupa informacijama.
S druge strane, upozorava i na fenomen „moralne panike“, gdje se svaka nova tehnologija dočekuje sa sumnjom i strahom. „Moramo se vratiti natrag i pogledati da je doslovno za svaki novi medij postajao nekakav imperativ da se ograniči pristup mladima. Bilo da se radi o televiziji, stripovima, videoigrama ili samim počecima interneta“, kaže Krolo, ističući kako se često pretjeruje s prikazivanjem mladih kao potpuno bespomoćnih pred tehnologijom.
Jedan od ključnih problema, prema Krolu, jest i takozvana dislokacija odgovornosti. Tehnološke kompanije prebacuju odgovornost na korisnike, roditelje i društvo u cjelini. „Oni koji stvarno kontroliraju i kreiraju infrastrukturu i sadržaj, uvijek gledaju prebaciti odgovornost na druge. To nije zdravo“, naglašava profesor, ističući da nije realno očekivati od svakog pojedinca da bude odgovoran za sve aspekte digitalnog života, osobito kada se radi o djeci.
Zanimljivo, Krolo smatra da se Hrvatska, u usporedbi s nekim zapadnim zemljama, ipak bolje nosi s ovim izazovima. „Mi smo kao društvo još uvijek više orijentirani nekim tradicionalnim okvirima – obitelji, grupi prijatelja, toj jednoj zajednici koja je još uvijek jako bitan faktor.“ Upravo ta povezanost i manjak fragmentacije pomažu mladima da se lakše nose s izazovima koje donose društvene mreže. Kada su ljudi više oslonjeni jedni na druge, manje su podložni negativnim učincima izolacije i pritiska individualnog suočavanja s problemima.
Zaključno, Krolo poručuje da rješenje ne leži u potpunoj zabrani, ali ni u potpunom prepuštanju tehnologiji. Potrebno je pronaći ravnotežu – veći pritisak na tehnološke kompanije da preuzmu odgovornost, jasnije regulative i bolja edukacija korisnika. „Neke stvari trebaju biti odgovornost onih koji takav sadržaj ili takvu infrastrukturu nude“, kaže profesor, uspoređujući to s bolnicom u kojoj ne biste željeli birati liječnika nasumično, već biste željeli sustav koji jamči sigurnost i stručnost.
„Rješenje je negdje između“, zaključuje Krolo, dodajući da društvo mora pronaći način kako whatsistovremeno zaštititi mlade, zadržati otvorenost interneta i potaknuti tehnološke tvrtke da budu odgovorne za posljedice svojih platformi.
Cijeli intervju možete poslušati ovdje
