Prema prijavama mještana Gračaca, bik Miško najmanje je devet mjeseci lutao i gladan ulazio u dvorišta i na parcele te, u potrazi za hranom, uništavao usjeve i voćke. Pritom se i ozlijedio i tekla mu je krv. Stanovnici su više puta zvali policiju i komunalne redare kako bi se Mišku pomoglo. Nakon što je priča dospjela u medije, veterinarska inspekcija odmah je naložila njegovo usmrćivanje i tek tada najavila prekršajni postupak protiv vlasnika. No mještani su šokirani jer su očekivali da će odgovarati vlasnik, a ne da će bika ubiti.
Psa bi smjestili u sklonište, zašto nisu i bika?
„Zgroženi smo što je spora i neučinkovita reakcija institucija završila nezakonitim usmrćivanjem Miška! Da je riječ o psu koji luta i nekoga ugrožava, komunalni redar i veterinarska inspekcija već bi reagirali, smjestili ga u sklonište i kaznili vlasnika. Nezamislivo je da ni lokalna zajednica ni nadležna tijela u devet mjeseci nisu isto učinili s Miškom i smjestili ga u sklonište za domaće životinje o trošku nemarnog vlasnika ili ga drukčije zbrinuli, već su kao jedino rješenje našli metodu kao da smo na Divljem zapadu. Zašto još prije više od pola godine nije podnesena kaznena prijava zbog napuštanja životinje, već ćemo ju tek mi podnijeti sada, nakon što smo saznali za ovaj slučaj?” ističe Snježana Klopotan Kačavenda, koordinatorica projekata u udruzi Prijatelji životinja.
Zakon o zaštiti životinja propisuje novčanu kaznu od oko 2000 do 4000 eura ako posjednik napusti domaću životinju koju mora držati pod nadzorom, dok Kazneni zakon za isto djelo predviđa kaznu zatvora do godinu dana, oduzimanje životinje i izricanje sigurnosne mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja. „I veterinarska inspekcija i policija imaju na raspolaganju zakonske alate kako kazniti neodgovornog vlasnika, a ne nesretnu životinju. Nije Miško kriv za bilo kakve štete na tuđem vlasništvu, već je jedini krivac vlasnik koji ga nije držao pod nadzorom i isključivo on je trebao za to odgovarati, a ne napušteni bik!” dodaje Klopotan Kačavenda.
Ministarstvo desetljećima ne rješava problem državnih poticaja
Pojašnjava da već dva desetljeća upozoravaju Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na ozbiljan problem davanja državnih poticaja poljoprivrednicima koji ne brinu o životinjama, pa one lutaju u potrazi za hranom i ulaze na tuđe posjede. „Riječ je o pojedincima koji godinama maltretiraju sumještane nebrigom i odbijanjem da nadoknade štetu kršeći pritom propise o dobrobiti i zdravlju životinja te zaštiti okoliša. Umjesto da Ministarstvo naređuje odstrele i ubijanja životinja, trebalo bi, u suradnji s Državnim inspektoratom, provoditi sustavne kontrole dodjele potpora.
Na naše dopise odgovorili su nam da se korisnici potpora sankcioniraju ako se na temelju prijave utvrdi da životinje borave bez nadzora na tuđim površinama i tada im se potpora smanjuje za samo 30 posto, a tek u slučaju ponavljanja do sto posto. To znači da ne samo da nema sustavne kontrole trošenja poticaja već kada se i provode zbog prijave, smanjenje potpora prekršiteljima ne predstavlja nikakvu kaznu!”
Iz Udruge ukazuju da zbrinjavanje zanemarenih i napuštenih domaćih životinja predstavlja velike troškove i izazov jedinicama lokalne samouprave zato što posjednik životinja, koji snosi prekršajnu i kaznenu odgovornost, često odbija nadoknaditi troškove zbrinjavanja ili se, zbog određenih okolnosti, na njega ne mogu primijeniti odredbe propisa o prisilnoj naplati. Stoga naglasak treba biti na preventivi i promptnom sankcioniranju već od prve nepravilnosti, a ne čekati da životinje lutaju mjesecima.
Nužna je kontrola trošenja gotovo milijardu eura poticaja u poljoprivredi
Prijatelji životinja zaključuju da država, koja godišnje isplaćuje gotovo milijardu eura poticaja u poljoprivredi, ima obavezu kontrolirati i sankcionirati one koji te iznose zlorabe na štetu životinja: „Ministarstvo je, prema Zakonu o zaštiti životinja, dužno redovito, barem jednom godišnje, provoditi nadzor u suradnji s veterinarskom i poljoprivrednom inspekcijom DIRH-a te kontrolirati i sve korisnike potpora u stočarstvu kako bi se utvrdili uvjeti držanja životinja. Umjesto usmrćivanja Miška i drugih bezimenih životinja, inspekcije i državno odvjetništvo trebaju sankcionirati pojedince koji zarađuju na njihovoj patnji, oduzeti im životinje i izricati zabranu držanja i nabavljanja druge životinje.”
Više o problematici davanja državnih potpora u poljoprivredi saznajte na www.prijatelji-zivotinja.hr
