U srijedu 17. prosinca u dvorani Krešimira Ćosića u 20:00 sati zadarska će publika moći pogledati film koji je do sad pogledalo više od 53 tisuće gledatelja – “260 dana”. Riječ je o hrvatsko-američkoj ratnoj drami iz 2025. godine redatelja Jakova Sedlara te scenarista Dominika Sedara i Barryja Morrowa, temeljen na istoimenom autobiografskom romanu Marijana Gubine (rođen 1981.) koji je tijekom Domovinskog rata proveo 260 dana u srpskom koncentracijskom logoru, od 1. kolovoza 1991. do 16. travnja 1992. Tijekom zatočeništva, kao desetogodišnji dječak, bio je fizički zlostavljan, prisiljavan skupljati mrtva tijela te je više puta svjedočio silovanju vlastite sestre. Film je sniman na autentičnim lokacijama u Slavoniji, s postprodukcijom u Hollywoodu.
Povodom dolaska filma u Zadar razgovarali smo s redateljem filma Jakovom Sedlarom:
“Beskrajno nam je drago, ali to nije samo iz formalnih razloga, znači da dolazimo u Zadar. Mislim da ova priča bez projekcije u Zadru ne bi bila dovršena. Znači 17.-tog se nadam i siguran sam da će dvorana biti puna. Mogu kazati da imamo stvarno podršku i gradonačelnik i Župan i Tornada i običnih ljudi, imalo smo niz poziva pojedinaca koji su stalno pitali kada ćete doći u Zadar. Tako da bez te sinergije, bez tog zajedništa svih koji mogu pomoći u Zadru, vrlo teško bi bilo organizirati nešto ovako veliko. Jer napuniti Višnjik nije lako. Međutim, evo kako sad stvari stoje, skoro pola dvorane je prodano. Mislim da će biti pravi spektakl kakav još nije zabilježen. U Zadru ćemo 60-tisućitom gledatelju pokloniti vrlo vjerojatno knjigu s potpisom autora Marijane Gubine. Ovo je poziv svima koji vole film, koji vole ovu priču koja do sada nije ispričana nažalost zadnjih 30 godina o početku Domovinskog rata, mislim da će doći na svoje.”
Film donosi istinitu priču, a Marijan Gubina, kojeg u filmu glumi Tim Roth, pogledao ga je dva puta:
“On to vrlo teško proživljava. Ponajprije njemu je drago da je ta priča napravljena jer priča o njemu i njegovoj obitelji zapravo postaje na ovaj način metafora svih hrvatskih stradanja kada govorimo o civilima. Nažalost, kažem, nije do sada napravljen film koji bi govorio o toj prevažnoj temi jer je mnogo civila stradala u Domovinskom osloboditeljskom ratu. Tako da je Marijan pogledao film dva puta, on to više ne može gledati jer je vrlo emocionalno vezan. Svaku tu situaciju prošao je kao desetogodišnje dijete. Zaista mu nije bilo lako. Ja ga potpuno razumijem. Ljudi su posebno emocionalno vezani uz sve kad njega vide, a on će u Zadru obratiti se publici. Mislim da je ovo velika stvar da imamo film temeljen na istinitoj priči. Tu nema laži. To je jednostavno to što je bilo. Nažalost, dogodilo se. Međutim, hvala Bogu ova priča ipak ima happy end jer Marijan Gubina unatoč svim stradanjima, unatoč svemu što je prošla njegova obitelj, oni su svi preživjeli. Iako sa teškim posljednicama, ali su preživjeli. I na kraju svega, Marijan Gubina koji ima pravo, osobno, na to što je prošao, i na mržnju i na osvjetu, on je sve to odbacio i on je rekao – ja jednostavno želim ići dalje čista srca, ne želim biti opterećen, zaboraviti ne mogu, ali ja oprostit želim zato jer smatram da život mora ići dalje.”
Sedlar kaže kako je film došao u pravo vrijeme, makar nisu ništa planirali, jer bi trebao spojiti ljude u ljubavi prema Domovini i podsjetiti nas na koji način je izborena sloboda koju danas svi uživamo:
“Hrvati su se pokazali u povijesti kao jedan žilav narod. Mi nismo narod koji se predaje, mi nismo narod koji zaboravlja, mi moramo znati podsjećati što se događalo. Ja isto ne spadam među one koji su za osvetu, međutim, mi smo glupi ako mi zaboravljamo tko je što napravio, tko je unesrećio generacije ljudi, tko je poubijao naše ljude. Mi to moramo znati. Ovaj film to jasno pokazuje, kažem, bez želje za osvetom.”
Osječki poduzetnik Alexander Hrkač financirao je film. Od Hrvatskog audiovizualnog centra nisu dobili ni cent.
“Nemam protiv nikoga osobno ništa, jednostavno meni je žao da je to tako, ali sam imao ovaj put sreću da je moj HAVC bio čovjek koji mi je došao s prijedlogom da hoće uložiti sredstva u film. Kada sam ga pitao za razlog i rekao mu da je to vrlo riskantan posao on mi je odgovorio da je to napravio za svoju djecu jer kao otac želi sudjelovati u nečem što će biti priča o tome kako je stvorena hrvatska država. Mi smo si dali ruku, ja mu nisam imao što na to kazati, nego mu se zahvaliti i Bogu što ga je poslao i mislim da smo napravili zaista sjajnu svar. Reakcije su gdje god da smo smo bili, a do sada je film vidjelo preko 53.000 ljudi u Hrvatskoj, sjajne. Zahvalan sam mu do groba zato što je omogućio i meni da ispričam jednu priču koja nije uobičajena i koja mislim da može pomoći u ovom katarzičnom smislu, jer ako je umjetnost bez katarze, bez neke pouke, nije umjetnost.”
U Zadru publika može očekivati vrhunsku produkciju.
“Dolazimo tehnički totalno opremljeni jer Višnjik je jako zahtjevna dvorana. Veseli me što dolazimo u dvoranu koja nosi ime Krešimira Ćosića koji je bio moj prijatelj. Ja sam nakon dugo vremena došao u Zadar, u dvoranu Jazine, nisam bio od prije rata. Zadnji put sam u Jazinama bio upravo s Krešom Ćosićem, znači to je bilo prije četrdeset godina. Tako da ja imam jako puno emocija vezanih uz Zadar, uz Krešu i sve ono što Zadar je, što je bio, što je danas i što će biti. Pozivam sve koji žele vidjeti jednu dobru priču, neka dođu i neću ostati razočarani”.
Ulaznice nabavite putem sustava eventim.hr
