Direktor Vodovoda Tomislav Matek gostujući u eteru Novog radija odgovorio je na niz pitanja koja već godinama muče građane – od radova na aglomeraciji do gubitaka vode i planova za otoke. Jedna od tema koja najviše izaziva nezadovoljstvo građana svakako je aglomeracija, odnosno dugotrajni radovi koji još uvijek traju na području Zadar i okolice.
„Aglomeracija je projekt koji smo preuzeli i koji je podijeljen u tri dijela. Dva su završena, ali treći – koji obuhvaća Put Bokanjca, Kožino i Petričane – produžen je do kraja 2027. godine“, kaže Matel te pojašnjava kako su razlozi kašnjenja kombinacija objektivnih i subjektivnih problema.
„Imali smo neriješene imovinsko-pravne odnose, manjkavosti dozvola, ali i probleme s izvođačem koji u početku nije bio dovoljno organiziran.“
Ipak, tvrdi da se situacija sada popravlja.
„Sada ima više ekipa na terenu i intenzitet radova je puno veći. Kompletna aglomeracija trebala bi biti završena do kraja 2027. godine.“
Veliki fokus u narednom razdoblju stavlja se i na projekt vodovodizacije otoka, koji je dio šireg projekta „Voda Zadarske županije“.
„To nije samo dovođenje vode na otoke, nego i izgradnja sustava koji će osigurati kvalitetu vode bez zamućenja i nečistoća.“
Projekt uključuje modernizaciju glavnog crpilišta na rijeci Zrmanja, izgradnju uređaja za pročišćavanje, ali i značajna ulaganja u infrastrukturu.
„Planiramo novi cjevovod dug 45 kilometara od Zrmanje do Zadra, kao i podmorski cjevovod od Borika do Ugljana”, rekao je te dodap da je cilj da većina otoka dobije vodu s kopna.
„Otoci će imati standard kao i kopno – vlastite mreže i vodospremnike.“
Procijenjena vrijednost projekta je ogromna.
„Govori se o oko 280 milijuna eura, ali realno je očekivati i više.“
Jedan od najvećih problema sustava su gubici vode, koji su i dalje vrlo visoki.
„Ako gledamo razliku između zahvaćene i prodane vode, gubici su između 60 i 65 posto“, kaže Matek i ističe kako velik dio toga nije tehnički problem.
„Više od 50 posto tih gubitaka zapravo su krađe.“
Posebno je problematično ljeto.
„Ljudi otvaraju hidrante, uzimaju vodu i ruše hidrauliku sustava. Time se smanjuje tlak i onda nemamo vode tamo gdje je potrebna.“
Koliko to utječe na sustav, ilustrira konkretnim primjerom.
„Kad padne kiša, imamo tlak i do sedam bara. Kad nema kiše i kad su krađe najveće, tlak padne ispod dva bara – i tada ne možemo dovesti vodu do grada.“
Unatoč svakodnevnim intervencijama i sanacijama, bez sustavnih ulaganja problem se ne može riješiti.
„Mi stalno krpamo cijevi i radimo rekonstrukcije, ali bez većih ulaganja teško je smanjiti gubitke.“
Za kraj, Matek je poslao poruku građanima koji su nezadovoljni dugotrajnim radovima.
„Molim građane za strpljenje. Svjesni smo da su ulice raskopane i da to smeta, posebno u turističkim zonama. Diklo je prošlo kroz težak period, ali sada smo došli do kraja i uskoro slijedi tehnički pregled i spajanje na kanalizaciju.“
Dodaje kako će završetkom projekta standard života biti značajno viši.
„To znači kraj crnih jama, čišći okoliš i manje komaraca. Bez malo strpljenja danas, nećemo imati bolji i uređeniji grad sutra“, zaključuje Matek.
