Danas je Zadar obilježio Dan obrane grada, prisjećajući se 6. listopada 1991. godine – dana kada je Zadar bio izložen jednom od najžešćih napada Jugoslavenske narodne armije i pobunjenih srpskih snaga iz zaleđa. Grad je tada bio gotovo potpuno opkoljen, bez vode, struje i komunikacija. U Zadru je tisućama granata i kasetnim bombama pogođeno 120 objekata, a samo na taj dan prije 34 godine poginula su 23 civila. Grad je doslovno gorio. Unatoč svemu, grad se nije predao.
Na prvim crtama obrane, od Dračevca i Crnog pa do Bokanjca, stali su hrvatski branitelji, policajci i dragovoljci – često s minimalnim naoružanjem, ali s neizmjernom odlučnošću i vjerom u obranu. Njihova hrabrost i zajedništvo, uz podršku civila koji su dane provodili u skloništima, postali su simbol nepokolebljivosti i ljubavi prema domovini.
Program obilježavanja započeo je ujutro budnicom Gradske glazbe, nakon čega su predstavnici vlasti i braniteljskih udruga položili vijence na Gradskom groblju, kod spomenika Imotskim vitezovima i na lokacijama Ploče i Dračevac, gdje su poginuli brojni branitelji.
U crkvi Uznesenja BDM na Dračevcu služena je sveta misa za sve poginule branitelje i civile, a u 13:00 sati održana je svečana akademija kod spomen-obilježja.
Gradonačelnik Šime Erlić u svom govoru naglasio je važnost očuvanja sjećanja i prijenosa istine o Domovinskom ratu novim generacijama.
“Zadar je danas živ, razvija se, gradi i diše punim plućima. To je pobjeda hrvatskih branitelja. Svega ovoga ne bi bilo bez njihove žrtve. Moramo se sjećati i prenositi to znanje na djecu, jer Zadar nije slobodan slučajno”, rekao je Erlić, najavivši i izgradnju Muzeja Domovinskog rata u Zadru, kao trajnog mjesta sjećanja.
Župan Josip Bilaver emotivno je podsjetio na dane kada je Zadar bio pod opsadom: “Sjećamo se straha, tame i patnje, ali i snage i prkosa. Sjećamo se djece kojoj je ukradeno djetinjstvo, i svih koji su u podrumima čekali kraj granatiranja. Zadar je obranjen jer su ljudi vjerovali, jer su voljeli, jer su bili spremni dati sve.”
Pukovnik Marko Čulina, zapovjednik 112. brigade, istaknuo je vojni kontekst bitke, prisjetivši se kako je Zadar s 1.300 branitelja stao protiv 5.000 neprijateljskih vojnika, nadmoćno naoružanih, s podrškom iz zraka, s kopna i s mora.
“Mi smo imali samo ono oružje koje smo oduzeli iz vojarni JNA, a neprijatelj je imao sve: tenkove, haubice, ratne brodove. Ali nisu imali ono što smo mi imali – zajedništvo i domoljublje.“
Podsjetio je i da se obrana Zadra počela oblikovati još u svibnju 1991., a ključna snaga bile su brigade formirane u tom razdoblju: 112., 134., 159., 164., te policijske specijalne jedinice i dragovoljci iz cijele Hrvatske – uključujući Imotski, Vrliku, Drniš, otoke i zaleđe Zadra.
“Da nije bilo obrane Zadra, ne bi bilo ni Oluje, ni Maslenice. To je bila prva i ključna linija obrane Hrvatske – istaknuo je Čulina, podsjetivši i na više od 780 vojnika JNA koji su se predali tijekom bitke, te da među njima nije bilo zlostavljanja – što svjedoči o humanosti hrvatske vojske.“
Srpsko-četnička i jugoslavenska razularena vojska iz svih mogućih naoružanja povela je odlučujući napad na Grad Zadar. Ali, nisu računali na hrabre branitelje, pripadnike 3.Imotske bojne 4. Gardijske brigade, koji su držali zadnju liniju obrane Grada Zadra Kako je za Grad Zadar ta listopadska 1991. godina bila teška i krvava, tako je i za pripadnike 3. Imotske bojne 4. Gardijske brigade iznimno bolna i stresna, pogotovo 5. listopada, kada su u jednom danu izgubili petero prijatelja, braće i suboraca
Branitelj Ivan Sabljić iz Imotskog prisjetio se trenutaka iz borbe na Bokanjcu:
“Imao sam 22 godine. Tada nismo znali što točno radimo, samo da moramo pomoći. Danas, s ponosom mogu reći – spasili smo grad.”
Dan obrane Zadra danas je više od povijesne obljetnice – on je podsjetnik na snagu zajedništva, na cijenu slobode i na dužnost pamćenja. Na mjestima nekadašnjih rovova danas niču škole, vrtići, igrališta i nova naselja. U nekada razrušenim kvartovima, danas odrastaju generacije koje žive u slobodi.
