Povodom Hrvatskog dana šećerne bolesti, koji se obilježava 14. svibnja, zadarska Udruga Cukrići upozorila je na niz problema s kojima se suočavaju osobe oboljele od dijabetesa, posebice djeca i njihove obitelji.
Podsjetimo, Hrvatski sabor je 2022. godine proglasio 14. svibnja Hrvatskim danom šećerne bolesti kako bi se dodatno upozorilo na razmjere bolesti od koje u Hrvatskoj boluje više od 400 tisuća ljudi, dok se procjenjuje da više od 30 posto oboljelih još uvijek nema postavljenu dijagnozu.
Iz Udruge Cukrići poručuju kako je cilj obilježavanja ovog dana govoriti o prevenciji, pravodobnom liječenju, sustavnoj podršci i sprječavanju komplikacija bolesti.
Posebno su upozorili na odluke donesene početkom 2026. godine vezane uz djecu oboljelu od dijabetesa tipa 1. Naime, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje smanjio je broj trakica za mjerenje šećera u krvi djeci koja koriste senzore za kontinuirano mjerenje glukoze.
“U nekim slučajevima pravo je smanjeno sa 600 na 300 trakica godišnje, dok se uz pojedine senzore trakice više uopće ne odobravaju. Obrazloženje HZZO-a bilo je administrativno pojednostavljenje” navodi predsjednica Udruge Doris Bailo.
Ističe kako su senzori veliki napredak u terapiji dijabetesa, ali da nisu nepogrešivi.
“Kada dijete pokazuje simptome koji ne odgovaraju očitanjima senzora, šećer se mora provjeriti iz krvi. Upravo zato trakice nisu višak niti administrativni izazov, nego osnovna sigurnosna provjera” poručuju iz Udruge.
Uz priopćenje su dostavili i fotografiju s porukom “FALE TRAKICE”, sastavljenu od 169 kutija senzora, želeći ukazati na važnost dodatne kontrole i sigurnosti djece oboljele od dijabetesa.
Upozoravaju i kako roditelji često imaju osjećaj da sustav od djece s godinama očekuje sve manju podršku, iako dijabetes ne nestaje punoljetnošću.
Problem vide i u sustavu predškolskog odgoja, gdje se djeci s dijabetesom u pojedinim gradovima i dalje skraćuje ili uskraćuje boravak u vrtićima jer osnivači, kako tvrde, ne mogu osigurati potrebne uvjete.
“Djeca s dijabetesom ne smiju biti razlog za isključivanje, a odgovornost osnivača je osigurati uvjete za njihov boravak” ističu iz Udruge.
Još uvijek nije riješeno ni pitanje odlaganja oštrog infektivnog otpada koji svakodnevno nastaje u kućanstvima oboljelih, ne samo osoba s dijabetesom. Iz Udruge smatraju kako taj problem ne bi smio dodatno opterećivati pedijatre i liječnike obiteljske medicine kojih već kronično nedostaje.
U priopćenju upozoravaju i na ozbiljne posljedice nedovoljne prevencije i pravodobne skrbi. Hrvatska je, navode, godinama pri europskom vrhu po broju amputacija povezanih s dijabetesom.
Posebno ističu problem nedostatka kapaciteta za liječenje u barokomorama koje mogu imati važnu ulogu u liječenju kroničnih rana i sprječavanju amputacija.
“U nekim gradovima na terapiju se čeka i do tri godine. U Hrvatskoj barokomore postoje u četiri grada, dok Zadar o potrebi za barokomorom sluša već 20 godina, iako se uređaj u Zadru nalazi još od 2007. godine” upozorava Doris Bailo.
Dodaje kako se o toj temi godinama govori i daju obećanja, ali građani Zadra još uvijek nemaju dostupnu zdravstvenu uslugu barokomore.
“Za pacijente koji čekaju liječenje vrijeme nije administrativna kategorija, nego pitanje zdravlja i kvalitete života” poručuju iz Udruge.
Na kraju naglašavaju kako osobe s dijabetesom ne traže privilegije, već sustav koji razumije da je prevencija uvijek humanija i jeftinija od liječenja komplikacija.
“Najveća ušteda u zdravstvu postiže se onda kada komplikacije spriječimo na vrijeme” zaključila je predsjednica Udruge Cukrići Doris Bailo.
